Najveci broj autoriteta smatra da je Bram Stoker inspiraciju za svoj lik Drakule pronasao u istorijskoj licnosti Vlad Tepes – u, koji je vladao delom Balkana zvanom Wallachia (Valacia ili Vlahija) sredinom XV veka. On je bio poznat i pod imenima Vlad III, Vlad Drakula i Vlad Nabijac. Rec “Tepes” znaci “nabijac”, a ovaj nadimak je dobio zbog nacina na koji je kaznjavao svoje zrtve, nabijajuci ih na kolac i izlazuci ih javnosti, da bi zaplasio neprijatelje i one koji bi dosli u iskusenje da naruse njegov striktni moralni kod. Pripisuje mu se da je na ovaj nacin ubio od 40 000 – 100 000 ljudi.
Kralj Zigmund od Madjarske, koji je postao Sveti Rimski Imperator 1410. osnovao je tajno bratstvo vitezova pod imenom Red Zmaja, da bi zastitio Hriscanstvo od Otomanske imperije. Amblem ovog tajnog red je zmaj rasirenih krila koji visi na krstu. Otac Vlada III, Vlad II je primljen u ovaj red 1431. zbog iskazane hrabrosti u borbi sa turcima. Od 1431. na dalje, Vlad II je nosio ambolem reda i, kasnije, kao vladar Valacije, njegova vojska nosila je simbol zmaja.
Rec zmaj se na Rumunskom jeziku kaze- “drac”, a “ul” je pridevski nastavak ove reci. Otac Vlada III je, tako, postao poznat kao “Vlad Dracul” sto bi znacilo “Vlad Zmajevski” prevedeno na Srpski. Na Rumunskom, nastavak “ulea” znaci “sin od”. Po ovoj interpretaciji, Vlad III je tako postao Vlad Dracula, odnosno “sin Zmajevskog” (Na Rumunskom, rec “drac” takodje znaci i “djavo”. Tako da je ovo ime imalo dvostruki ucinak na neprijatelje Vlada Tepesa i njegovog oca).
Vlad III rodjen je u novembru ili decembru 1431. u transilvanijskom gradu Sighisoara. U to vreme, njegov otac, Vlad II ili Vlad Dracul, ziveo je u izgnanstvu u Transilvaniji. Kuca u kojoj je rodjen Vlad III jos uvek postoji. Nlazila se u bogatom delu grada okruzena domovima Saksonskih i Madjarskih trgovaca i gradskim kucama plemstva.
Malo se zna o ranom detinjstvu Vlada III. Imao je starijeg brata Mircea i mladjeg brata Radua Zgodnog. Njegovo rano obrazovanje bilo je prepusteno njegovoj majci, Transilvanijskoj plemkinji i njenoj porodici. Njegovo pravo obrazovanje zapoceto je 1436. godine kada je njegov otac osvojio Valacijanski presto ubivsi svog rivala Danestija. Njegovo obrazovanje je bilo tipicno za sinove plemstva sirom Evrope. Njegov prvi ucitelj u vestinama koje su trebale da ga dovedu do titule viteza bio je jedan stariji bojar koji se borio protiv Turaka u bitci kod Nikopolisa. Vlad je naucio sve vestine rata i mira koje su se smatrale neophodnim za jednog Hriscanskog viteza.
1444. u uzrastu od trinaest godina, Vlad i njegov brat Radu poslati su u Adrianapolj kao taoci, da bi se odobrovoljio Sultan. Tamo je ostao do 1448. kada su ga Turci poslali nazad kao kandidata koga su podrzavali za Valacijanski presto. Vladov mladji brat Radu ostao je u Turskoj, gde je i odrastao. (Kasnije su ga Turci podrzali kao kandidata za Vlacijanski presto protiv brata Vlada).
Prvobitna vladavina Vlada III je bila vrlo kratka (dva meseca), i tek 1456. , kada su ga podrzali Hunjadi i Madjarsko kraljevstvo, vratio se na presto. Ustanovio je Tirgoviste kao svoju prestonicu, i poceo je da gradi zamak nedaleko od planina blizu reke Arges. Najveci broj zverstava povezanih sa njegovim imenom pocinjen je tada.

Vise nego po bilo cemu drugom, istorijski Drakula je poznat po svojoj nehumanoj okrutnosti. Nabijanje na kolac je bilo omiljeno sredstvo Vlada III za mucenje i pogubljenje. Nabijanje nakolac je najgrozniji nacin umiranja koji se moze zamisliti jer je veoma sporo i bolno.

Vlad je obicno vezivao noge zrtve za konje, svaku posebno za jednog konja, i zaostreni kolac je polako guran u telo zrtve. Vrh kolca je obicno bio nauljen i ne previse ostar, kako zrtva ne bi umrla suvise brzo od soka. Obicno, kolac je nabijan u telo izedju nogu zrtve, i guran je kroz telodok ne bi izasao kroz usta zrtve. Takodje, poznato je mnogo slucajeva kada su zrtve probijane kroz druge telesne otvore, ili kroz grudi ili abdomen. Deca su, ponekad nabijana zajedno sa majkama, tako sto bi kolac bio probijen kroz grudi majke na kojima bi se nalazilo dete. Izvestaji pokazuju da su, poinekad, zrtve nabijane na kolac tako da vise naopako na kolcu, odnosno nabijani su na kolac kroz usta.
Vlad Tepes je obicno kolce sa nataknutim zrtvama rasporedjivao u geometrujske oblike. Najcesci oblik je bio prsten koncentricnih krugova na obodima grada kaoji je bio njegova meta za osvajanje. Visina kolca je oznacavala rang zrtve. Lesevi na kolcevima su obicno ostavljani mesecima da stoje na tim mestima. Jednom je zabelezeno da se Turska vojska vratila kada se susrela sa hiljadama leseva u raspadanju na obalam Dunava. 1461. Muhamed II, osvajac Konstantinopolja, covek koji nije bio poznat po svojoj gadljivosti, vratio se u Konstantinopolj posto mu se smucio prizor 20 000 turskih zarobljenika nabijenih na kolceve ispred grada Tirgovista. Ovaj uzasan prizor je u istoriji ostao poznat kao “suma nabijenih na kolac”.
Hiljade su nabijane na kolac u isto vreme. Deset hiljada ljudi nabijeno je na kolac u Transilvanijskom gradu Sibiu 1460. godine. 1459. godine, na dan Svetog Bartomoleja, Vlad III naredio je da se na kolac nabije trideset hiljada trgovaca i bojara iz transilvanijskog grada Brasov. Jedan od najpoznatijih duboreza tog vremena prikazuje Vlada Drakulu kako se gosti u sumi kolaca i njihovog groznog tereta izvan Brasova, dok dzelat cereci druge zrtve.
Iako je nabijanje na kolac bilo najomiljenija metoda mucenja Vlada Drakule, to nikako nije bio i jedini njegov metod. Lista mucenja koje je primenjivao ovaj okrutni princ deluje kao inventar orudja iz pakla: zabijanje eksera u glave, odsecanje udova, oslepljivanje, davljenje, spaljivanje, odsecanje nosa i usiju, sakacenje polnih organa (narocito kod zena), sklapiranje, dranje koze, izlaganje elemntarnim nepogodama ili divljim zivotinjama i spaljivanje zivih ljudi.
Niko nije bio postedjen Vladove “paznje”. Njegove zrtve ukljucivale su zene i decu, seljake i velike lordove, ambasadore stranih sila i trgovce. Ipak, najveci broj njegovih zrtava dolazio je iz reda trgovaca i bojara iz Transilvanije i njegove Valacije.
Mnogi su pokusali da opravdaju postupke Vlada Drakule na osnovu zastite nacionalnih interesa i kao politicku neophodnost. Mnogi trgovci iz Transilvanije i Vlacije su bili Nemacki Saksonci koji su vidjeni kao paraziti koji zive na racun Rumuna i Valacijskih domorodaca. Bogati zemljoposednici bojari optuzivani su ta njihovu kapricioznost i neverstvo vladaru. Vladovog oca i starijeg brata ubili su bojari. Ipak, mnoge zrtve Vlada Drakule bile su i Valacijanci, i malo je njih koji poricu da je on izvlacio perverzno zadovoljstvo iz svojih postupaka.
Vlad drakula zaveo je svoju vladavinu terora skoro odmah posto je dosao na vlast. Njegov prvi znacajan cin surovosti bio je motivisan osvetom jednako kao i potrebom da ucvrsti vlast. Rano po pocetku njegove prave vladavine, priredio je Uskrsnju gozbu za bojare i njihove porodice. Vlad je bio svestan da su mnogi od njih ucestvovali u zaveri koja je dovela do pogubljenja njegovog oca i uzasne smrti njegovog brata Mircea koji je ziv zakopan. Mnogi od njih su igrali znacajne uloge u svrgavanju sa vlasti mnogih Valacijskih princeva. Tokom gozbe, Vlad je pitao svoje goste plemice koliko je princeva vladalo za njihova zivota. Svi prisutni plemici su nadziveli nekoliko princeva. Nijedan od njih nije doziveo manje od sedam princeva koji su vladali Valacijom. Vlad je odmah naredio hapsenje svih prisutnih plemica. Stariji bojari i njihove porodice nataknuti su na kolac odmah. Mladji i zdraviji bojari su sa svojim porodicama terani severno od Tirgovista do rusevina njegovog zamka u planinama iznad reke Arges. Porobljeni bojari i njihove porodice bili su prinudjeni da rade mesecima na obnavljanju starog zamka koristeci materijal rusevine. Po izvestajima, radili su dok odeca nije otpala sa njih, a onda su terani da rade goli. Vrlo malo njih je prezivelo ovo iskusenje.
Tokom svoje vladavine, Vlad je nastavio da sistemsatski istrebljuje staru bojarsku klasu Valacije. Vlad je bio odlucan da njegova moc pociva na modernim i sigurnim nogama. Na mesto pogubljenih bojara postavljao je ljude koje je birao medju slobodnim seljacima i srednjom klasom, ljude koji ce biti lojalni samo svom princu.
Nedela Vlada Tepesa protiv naroda Valacije su uglavnom bili pokusaji da nametne svoj vlastiti morlani kodeks svojoj zemlji. Izgleda da ga je narocito zanimala zenska cestitost. Devojke koje bi izgubile nevinost pre braka, neverne zene i promiskuitetne udovice bile su meta Vladove okrutnosti. Ovakvim zenama su cesto odsecani seksualni organi ili grudi, i cesto su nabijane kroz vaginu na usijane kolce. Jedan izvestaj govori o pogubljenu neverne supruge. Vlad je dao da se toj zeni otseku grudi, onda je bila ziva odrana i nabijena na kolac na trgu u Tirgovistu dok je njena koza lezala na stolu koji se nalazio nedaleko od kolca na koji je bila nabijena. vlad je, takodje, zahtevao da njegovi ljudi budu posteni i vredni. trgovci koji bi bili uhvaceni da varaju svoje musterije, bili su osudjeni da se nadju nabijeni na koceve medju obicnim lopovima.
Iako je Vlad III postigao uspehe braneci se od Turaka, njegova dostignuca na tom polju bila su relativno kratkog veka. Dobijao je malo podrske od svog nadredjenog vladara Matusa Korvinusa, kralja Madjarske (sina Dzona Hunjadija), a Valacijanski resursi su bili previse ograniceni da bi se postigao bilo kakav trajniji uspeh protiv mocnih Turaka.
Turci su napokon uspeli da nateraju Vlada da se povuce u Transilvaniju 1462. Prema izvestajima, njegova prva zena izvrsila je samoubistvo bacivsi se sa kula Vladovog zamka u reku Arges da ne bi dopala u ruke Turcima. Vlad je pobegao kroz tajni prolaz i povlacio se preko planina u Transilvaniju, odakle je apelovao na Matijasa Korvinusa da mu priskoci u pomoc. Kralj je odmah naredio da se Vlad uhapsi i zatoci u kraljevsku tamnicu.
Postoje oprecna misljenja o tome koliko je trajalo njegovo zatocenistvo. Ruski izvori tvrde da je bio zarobljenik od 1462. do 1474. ipak, u ovom periodu, on je postepeno vratio poverenje Matijasa Korvinusa i, na kraju, upoznao i ozenio clanicu kraljevseke porodice (verovatno Korvinusovu sestru) i postao otac dvojice sinova. posto je stariji sin imao deset godina u trenutku kada je Vlad uspeo da povrati Valacijanski presto 1476., njegovo oslobadjanje se, najverovatnije, dogodilo 1446. godine.
Jos jedan vrlo moguci razlog za Vladovu rehabilitaciju je taj, sto je njegov naslednik, njegov brat Radu Zgodni vodio veoma pro – Tursku politiku. Madjarski kralj je, tako, video Drakulu kao moguceg kandidata da ponovo zauzme Valacijanski presto. cinjenica da se Vlad odrekao Pravoslavne vere i presao u Katolicizam, svakako je doprinela ovakvom vidjenju stvari madjarskog kralja.
1476. godine, Vlad je bio spreman da ponovo osvoji svoj presto. Vlad Drakula i Princ Stefan Batori od transilvanije su napali Valaciju zajednickim snagama. Vladov brat, Radu je tada vec bio mrtav i na njegovom mestu se nalazio Basarab Stari, pripadnik Danesti klana. Kada su se pojavile Vladove snage, Basarab i njegova vojska su se povukli. Ipak, nakon preuzimanja prestola, Snage princa Batorija i vecina Vladove vojske se vratila u transilvaniju, ostavljajuci Vlada poprilicno ranjivim. Pre nego sto je uspeo da sakupi podrsku, velika Turska vojska je usla u Valaciju. Vlad je bio prinudjen da marsira i sretne se sa Turcima sa manje od cetiri hiljade ljudi.

Vlad Drakula je poginuo u bitci protiv Turaka blizu grada Bukuresta u decembru 1476. Neki izvestaji govore da su ga pogubili nelojalni Valacijski bojari bas kada se spremao da otera Turke sa bojnog polja. Drugi izvori navode da je poginuo prilikom poraza na bojnompolju, okruzen svojim vernim Moldavijskim telohraniteljima. Ipak, drugi izvori tvrde, da je Vlada nesrecnim slucajem ubio jedan od njegovih ljudi u trenutku kada je njegova pobeda nad Turcima vec bila izvojevana. Jedina nepobitna cinjenica je da su mu, na kraju, Turci odrubili glavu i poslali je u Konstantinopolj, gde ju turski Sultan javno izlozio na kolcu, kao dokaz da je zloglasni Nabijac konacno mrtav. prema izvestajima, pokopan je u Snagovu, manastiru na ostrvu koji se nalazi u blizini Bukuresta.